Ukoliko ste se ikad našli na nekom sistematskom pregledu, sigurno vam je mjeren indeks tjelesne mase (ITM, eng.BMI). On je indikator statusa težine (Malina, 2014) koji se koristi prilikom izračunavanja anoreksije, pretilosti i stanja između.
Izračunava se tako da se težina u kilogramima podijeli sa visinom u metrima kvadratnim. Dobiveni rezultat pogledamo u općeprihvaćenoj tablici i otkrijemo stanje u kojem se naše tijelo nalazi.
Prema sada važećoj definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, što je i međunarodni standard, ITM između 25 i 29.9 je „prekomjerna tjelesna težina”, a više ili jednako 30 je „pretilost”.
Ovakav pristup izračunavanja statusa težine ne može se primjeniti na sve. Pokušamo li izračunati indeks tjelesne mase Mirku Filipoviću ispast će da ima prekomjernu tjelesnu težinu.
Prema Malini, postoje 2 glavne limitacije korištenja ovog načina izračunavanja statusa težine.
- ITM ne daje informacije o omjeru mišićnog i masnog tkiva. Znamo da su mišići teži od masti pa upravo iz tog razloga Mirko Filipović ima prekomjernu tjelesnu težinu prema tablici ITM‐a, a jasno je da je zapravo nema.
- ITM ne daje informacije o distribuciji masnog tkiva. Ne može nam pokazati gdje je smješteno masno tkivo, odnosno nakuplja li se na trbuhu, bokovima, nogama ili je ravnomjerno raspoređeno po cijelom tijelu.
Zbog ovih ograničenja ITM nije primjenjiv na osobe s visokim udjelom mišićne mase. Stoga, ukoliko se bavite tjelesnom aktivnošću koja uzrokuje povećanje mišićne mase, nemojte se povoditi ovim načinom izračunavanja tjelesne mase. Ovime se trebamo koristiti samo ako se zaista osjećamo „predebelo“ ili „premršavo“, a po pitanju toga ne poduzimamo ništa. Tada će nam ITM pokazati stanje našeg tijela.