Cheat meal i cheat day – koga se tu zapravo vara?
Cheat meal, svi ste vjerojatno čuli za to. To je obrok u kojem je dozvoljeno jesti što god i koliko god osoba poželi. Većinom se bira junk food i slatkiši. Cheat day ima isti princip, samo što se umjesto jednog obroka radi o cijelom danu.
Ideja iz ovoga nije loša. Kada se slijedi neka rigorozna dijeta, to nakon nekog vremena postane naporno i ljudi traže oduška. Ne žele paziti što i koliko jedu. Ili pak postoji neka hrana koju dugo nisu jeli i žele se „udaviti“ u tome. I to je onda nazvano cheat meal/day, kao „vara se“.
Ma koga ili što se vara? Sva ta hrana i kalorije koje pojedete, sve se to računa. Nećete prevariti fiziologiju probavnog sustava, a pogotovo ne termodinamiku. Vara se jedino same sebe!
Još gore od svega, ljudi dosta često to shvaćaju kao natjecanje koliko toga mogu ugurati u sebe u zadanom okviru. U jednom obroku se još ne može napraviti tolika šteta, ali ljudi će svejedno probati. Nerijetko taj jedan obrok zapravo bude kontinuirano hranjenje u trajanju od dva sata uz obrazloženje: „Računa se kao jedan obrok ako ne prestanem jesti, hehe.“ Čuo sam za ograničavanje trajanja tog obroka recimo na 45 minuta kako bi se to izbjeglo. Ono što se zapravo dobije je da ljudi pojedu sličnu količinu hrane, samo puno brže jedu.
Ako se pak radi o cijelom danu, tu se pak može vidjeti svašta. Kao podsjetnik,
Umjesto oslanjanja na nekakve „cheat“ obroke i dane, ciljano ih uklopite u plan prehrane. Primjerice, ako volite čokoladu i značilo bi vam da svaki dan nakon ručka pojedete red čokolade – to se lako može uklopiti u jelovnik.
Ili u slučaju da znate da vas u nedjelju čeka neka proslava, ostale dane u tjednu jedite nešto manje i tako si otvarate mogućnost za veći unos hrane na proslavi. Na taj način se može razbiti monotonija dijete, bez da se zapravo odstupa od plana i žrtvuje napredak.
Za kraj da vas želim ostaviti s ovime za razmišljanje:
