Evo nas na kraju ovog ciklusa objava o programiranju treninga pa da završimo s jednom temom oko koje se diže prašina.
S jedne strane imamo ljude koji stalno „pumpaju“ izolacije i izbjegavaju višezglobne vježbe. S druge pak strane je kamp ljudi koji rade samo višezglobne vježbe i kažu da su izolacije potpuno nepotrebne i gubitak vremena. ILI jedno ILI drugo… što je BOLJE… To je potpuno krivi način gledanja, nema razloga biti isključiv. Najbolja je kombinacija jednog i drugog, i to iz par razloga.
Razlog #1: Mišićna aktivacija
Nije slučajno da ga navodim kao broj jedan, stvarno je najvažniji razlog za korištenje i izolacija i višezglobnih vježbi u treningu. Postoje određene mišićne skupine koje možemo izvrsno stimulirati osnovnim, višezglobnim vježbama. Neki od primjera su kvadriceps koji jako dobro „pogađamo“ u čučnju ili zadnja loža koja super radi kod mrtvog dizanja.
Kao suprotnost tome imamo neke mišićne skupine koje se mogu stimulirati tek ciljanim, izolacijskim vježbama. Neki primjeri uključuju stražnju ilateralnu glavu ramena, listove, gluteus medius, itd. Za te skupine je potrebno uključiti izolacijske vježbe ako se želi ostvariti pravi napredak.
Razlog #2: Neće sve mišićne skupine napredovati jednakom brzinom
Kao primjer ćemo uzeti zgibove kao višezglobnu vježbu. U toj vježbi primarno rade ruke (biceps) ileđa (latissimus). Ovisno o genetici i formi izvođenja, jednoj će osobi bolje napredovati biceps, a drugoj osobi leđa. Tada se može suplementirati još neka vježba za mišićnu skupinu koja zaostaje.
Još jedan sličan primjer je bench press. Kod bencha su uključena prsa, prednja glava ramena i triceps. Međutim, duga glava tricepsa se na benchu ne može maksimalno stimulirati pa za nju preporučujem uključiti izolaciju u obliku neke triceps ekstenzije iznad glave.
ZAKLJUČAK:
Uvrstite u svoj program treninga i višezglobne vježbe i izolacije. Rezultat će biti potpunije i skladnije razvijena muskulatura, a vjerujem da nam je to svima cilj.
Povezani članci
